meropsi (jednina meropah), sloj ovisnih seljaka u srednjovj. Srbiji. Prema podatcima iz srp. povelja iz XIII. i XIV. st. te podatcima iz Dušanova zakonika, meropsi su bili čvrsto vezani za zemlju i gospodara (vladara, feudalca, crkvu), koji ih je, u slučaju bijega, mogao oštro kazniti. Napuštanje statusa meropha prelaskom u svećenstvo bilo je strogo zabranjeno. Meropsi su obrađivali tuđu zemlju uz brojnije i teže obveze od ostaloga ovisnog stanovništva. Određen su broj dana u godini morali raditi na gospodarovoj zemlji i pružati druge usluge (košnja, kopanje vinograda), a bili su obvezni i na podavanja (npr., desetina od vrtlarskih i stočnih proizvoda). Imali su pravo zavisnoga vlasništva, a smjeli su se i parničiti s gospodarom, pa čak i s kraljem (carem), ako bi ih pokušao opteretiti više nego što je bilo propisano zakonom. Selo u kojem su živjeli meropsi kao i vlastelinska zemlja što su je obrađivali nazivali su se meropšćina. Bizantski parik (grč. πάροιϰος: naseljenik) sinonim je za meropha.
