meningitis (grč. μῆνιγξ, genitiv μήνιγγος: kožica, ovojnica + -itis), upala mekanih moždanih ovojnica i kralježnične moždine; ako se proširi i na mozak, onda je to meningoencefalitis, odn. meningomijelitis. Meningitis može biti uzrokovan različitim uzročnicima (virusima, bakterijama, gljivama ili nametnicima) koji dolaze do moždanih ovojnica preko krvi, živaca, izravnim širenjem iz sinusa ili srednjeg uha, ili preko ozljede. Virusni meningitis najčešće je uzrokovan enterovirusima, blažega je tijeka i može proći bez osobita liječenja. Bakterijski meningitis teška je, po život opasna bolest, posebno ako je gnojan; u nas ga najčešće uzrokuju meningokok (Neisseria meningitidis), pa Streptococcus pneumoniae i Haemophilus influenzae. Znaci su meningitisa vrućica, glavobolja, mučnina, povraćanje i preosjetljivost na svjetlo, a u težim slučajevima nastaje poremećaj svijesti, grčevi mišićja i koma. Šija je ukočena. Prisutan je Kernigov znak (ruski liječnik Vladimir Mihailovič Kernig, 1840–1917): ako bolesnik drži noge savijene u kukovima i koljenima pod kutom od 90°, liječnik mu ne može pružiti koljena. Sigurni dokaz dijagnoze dobiva se analizom cerebrospinalnoga likvora, izvađenoga lumbalnom punkcijom. Liječenje meningitisa ovisi o uzročniku, a bakterijski se liječi antibioticima. Katkad se mogu zaraziti osobe koje su bile u dugotrajnom kontaktu s bolesnikom; to se osobito odnosi na meningitis uzrokovan meningokokom i Haemophilus influenzae, no takva se zaraza može spriječiti kratkotrajnom primjenom antibiotika rifampina.
