Medo, Antun (latinizirano Antonius Medus), hrvatski filozof (Dubrovnik, oko 1530 – Dubrovnik, 1603). Pripadao je Gučetićevu kulturnom krugu i djelovao u Dubrovniku. U VIII. poglavlju djela Izlaganje o dvanaestoj knjizi Aristotelove metafizike (In librum duodecimum Metaphysicae Aristotelis expositio), Medo piše o modelu gibanja planeta u okviru aristotelovsko-geocentrične slike svijeta odbacujući Ptolemejevu teoriju o epiciklu te Eudoksovu i Kalipovu teoriju geocentričnih krugova jer se ne slažu s Aristotelovim naučavanjem. U mjerenju promjene veličine Mjeseca (ako se kreće po epiciklu), Medo se koristio i astronomskom spravom kvadrantom. Osobita je važnost Medina djela što se osvrće na Kopernikov sustav (prvi osvrt na taj sustav u Dubrovniku), ali ga odbacuje uz argumentaciju da se on ne slaže s Aristotelovom filozofijom. Podupirući naučavanje sv. Tome Akvinskoga, zauzimao se za Aristotelovu znanost pa je u Mlecima 1599. tiskao tri rasprave na latinskom jeziku. Mnogi Medini filozofski i matematički radovi ostali su u rukopisu.
