Medini, Milorad, hrvatski književni povjesničar i političar (Dubrovnik, 13. IV. 1874 – Dubrovnik, 20. IX. 1938). U Beču studirao slavistiku, a 1895. doktorirao filozofiju. Od 1896. radio kao gimnazijski profesor u Dubrovniku i Splitu, a 1907–10. bio je urednik lista Crvena Hrvatska. God. 1908. bio je izabran za narodnog zastupnika u Dalmatinskom saboru, a potom je bio član Zemaljskog odbora u Zadru (1910–18). Nakon I. svjetskog rata do umirovljenja 1934., bio je tajnik Trgovačko-industrijske komore u Dubrovniku. U znanstvenom se radu ponajviše bavio poviješću Dubrovnika te starijom dalmatinskom i dubrovačkom književnošću. Ujedno je proučavao izvore za stariju hrvatsku povijest, među ostalim i Ljetopis popa Dukljanina. Članke je uglavnom objavljivao u stručnim časopisima (Archiv für slawische Philologie, Rad JAZU). Ostala djela: O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnosa u Dalmaciji (1921), Dubrovačke starine (1935), Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku (1935).
