Medici [mε:'diči], talijanska patricijska obitelj koja je od XV. st. vladala u Firenci, a poslije i u cijeloj Toskani. Već u XIII. st. ta je obitelj, inače pučkoga podrijetla, stekla izniman ugled. Nagli uspon obitelji započeo je sa Salvestrom de’ Medici (1331–88), koji je bio jedan od vođa ustanka ciompa (1378). Giovanni di Bicci (1360–1429) stekao je trg. i bankarskim poslovima, osobito za ekumenskoga koncila u Konstanzu (1414–18), golem imetak, temelj kasnije moći obitelji. Banka kuće Medici, koju je Giovanni osnovao, postala je ubrzo jedna od najmoćnijih i najbogatijih u ondašnjoj Europi. Povezao se s firentinskim pukom protiv patricijske oligarhije na čelu s porodicom Albizzi. Bio je nekoliko puta prior (načelnik) firentinske komune, a 1421. gonfalonjer (zastavnik); otada je bio stvarni gospodar u Firenci. Njegovi su sinovi Cosimo Stariji (1389–1464), osnivač starije loze obitelji, i Lorenzo Stariji (1395–1440), osnivač mlađe loze.
Starija loza obitelji preuzela je vlast u Firenci. Cosimo Stariji povećao je povoljnim trg. poslovima obiteljsku imovinu, a u borbi s patricijskim obiteljima Albizzi, Strozzi i Uzzano iznio je, oslanjajući se na puk, pobjedu. Cosimo je idućih 30 god. bio neprijeporni gospodar grada, koji je samo po svojem nazivu bio republika; gradski mu je ustav, naime, omogućivao odlučivanje o zakonodavstvu, upravi i sudstvu. Zaštićivao je i pomagao književnost, znanost i umjetnost (Donatello, F. Brunelleschi, L. Ghiberti, Luca della Robbia), podizao raskošne građevine, primao nakon pada Carigrada (1453) bizantske izbjeglice koji su na Zapadu širili poznavanje grčkog jezika i klasične kulture, nabavljao grčke i latinske rukopise. Osnivač je Platonske akademije i medičejske knjižnice. Nakon smrti dobio je nadimak Pater patriae (otac domovine). Cosimov sin Piero (oko 1416–69), politički nedorastao, održao se na vlasti samo uz pomoć puka. Naslijedio ga je njegov stariji sin Lorenzo (zvan il Magnifico – Veličanstveni, 1449–92), a mlađi je sin Giuliano (1453–78) poginuo kao žrtva patricijske urote. Lorenzo Veličanstveni, ostavši konačno pobjednikom u borbi s firentinskom obitelji Pazzi i s papom Sikstom VI., nadzirao je sav javni i privatni život u firentinskoj komuni. U još većoj mjeri nego njegov djed, on je bio mecena učenjaka i umjetnika (M. Ficino, A. Poliziano, Pico della Mirandola, Michelangelo i hrv. humanist J. Dragišić). Svestrano obrazovan, i sam je pripadao krugu istaknutih pisaca XV. st. (→ medici, lorenzo de’). U vladavini ga je naslijedio najstariji sin Piero (1472–1503). Nakon dvije godine protjerali su iz grada njega i njegovu braću Savonarolini pristaše, koji su uveli republikanski režim (1494/95). Drugorođeni Lorenzov sin Giovanni (1475–1521) postao je 1513. papa pod imenom Leo X. Lorenzo II. (1492–1519), najstariji Pierov sin, uspostavio je vlast Medicija u Firenci uz pomoć španj. vojske, a njegov stric papa Leon X. dao mu je i vojvodstvo Urbino. Time su Medici zagospodarili cijelom Italijom, a Machiavelli ih je smatrao snagom koja će ujediniti cijelu zemlju. Lorenzo II. imao je kćer Caterinu (1519–89), koja je udajom za Henrika II. postala francuska kraljica. Nakon smrti Lorenza II. preuzeo je vlast u Firenci jedini zakoniti živi Medici iz starije loze, Giulianov sin Giulio (1478–1534). Kada je on 1523. postao papa Klement VII., preuzeli su vlast u Firenci Alessandro (1510–37), nezakoniti sin Lorenza II., i Ippolito (1511–35), nezakoniti sin Giuliana (1479–1516), vojvode od Nemoursa, trećerođenoga sina Lorenza Veličanstvenoga. Alessandro je po carskom privilegiju dobio naslov vojvode od Firence. Ubio ga je njegov daljnji rođak iz mlađe obiteljske loze, Lorenzino (1513–48), a Ippolito je umro vjerojatno otrovan.
Praunuk osnivača mlađe loze obitelji Lorenza Starijega, Giovanni (Giovanni dalle Bande Nere, 1498–1526), bio je glasoviti vojskovođa i zapovjednik papinske vojske. Boreći se na strani francuskoga kralja Franje I. protiv rimsko-njemačkog cara Karla V. Habsburgovca, bio je ubijen u bitki kraj Mantove. Njegov sin Cosimo I., zvan Veliki (1519–74), postao je 1537., nakon izumrća muške linije u starijoj lozi obitelji, vojvodom Firence. Godine 1555. proširio je vladavinu osvojenjem i pripojenjem Siene, a 1569. postao je prvim velikim vojvodom Toskane. Osnovao je pinakoteku. Njegova unuka Maria (1573–1642) postala je, udajom za kralja Henrika IV., kraljicom Francuske. Naslijedio ga je sin Francesco (1541–87), koji je stekao naslov velikog vojvode Toskane. Vladao je pod snažnim utjecajem Habsburgovaca. Cosimo II. (1590–1621) ponovno je podignuo ugled Toskane i njezine mornarice u Sredozemnome moru, a za Ferdinanda II. (1610–70) i Cosima III. (1642–1723) Toskana je sve više propadala. Sin Cosima III. Gian Gastone (1671–1737) bio je posljednji veliki vojvoda Toskane, koju su 1737. pripojili Habsburgovci.
