medalja (tal. medaglia < pučki lat. *med/i/alia, srednji rod množine od lat. medialis: sredstvo /plaćanja/, novac, pod utjecajem lat. metallum: kovina), pločica kružna oblika od kovine (zlato, srebro, olovo, bronca i druge slitine), umjetničko ostvarenje počasnoga, memorijalnog ili jubilarnoga značaja. Nalik je na novac, ali ne služi novčanomu prometu. U širem značenju kolajna, odličje za vojne i građanske zasluge, nagrada za umjetnička, znanstvena i športska postignuća. Na jednoj ili na objema stranama medalje nalazi se reljefni prikaz s natpisom; na licu (avers) obično je portret, a na naličju (revers) nalazi se alegorijska, povijesna ili simbolička kompozicija. Isprva se izrađivala lijevanjem s pomoću kalupa, potom od XVI. st. i kovanjem, a od XIX. st. galvanoplastičkim postupkom. Prve medalje nastale su u doba kasnoga Rimskog Carstva (IV. do V. st.); izrađivale su se od bronce, s likom cara ili mitološkim prizorom. U srednjem vijeku nisu se izrađivale (osim nekoliko iznimaka potkraj XIV. st.). Izradba medalja (medaljerstvo) osobito se razvila u doba renesanse u Italiji; najstariji sačuvani primjerak medalje izveo je talijanski kipar Pisanello (1438). Do procvata medaljerstva došlo je u klasicizmu i na početku XIX. st. Suvremeni se medaljeri drže uglavnom tradicionalnih oblika, pri tome teže za što oštrijom karakterizacijom portretiranoga lika. U Hrvatskoj su medalje radili R. Frangeš-Mihanović, I. Kerdić, I. Meštrović, A. Augustinčić, V. Radauš, G. Antunac, Ž. Janeš i D. Mataušić. Medalja pravokutna oblika zove se plaketa.
