Mead [mi:d], Margaret, američka antropologinja (Philadelphia, 16. XII. 1901 – New York, 15. XI. 1978). Diplomirala je 1924. psihologiju i doktorirala 1929. antropologiju na Sveučilištu Columbia. Predavala je na Vassar Collegeu (1939–41), Sveučilištu New York (1940., 1965–67), Wellesley Collegeu (1944) i Sveučilištu Columbia (1947–78). Učenica Franza Boasa i Ruth Benedict, naglašavala je važnost kulturnoga relativizma i uloge kulture u oblikovanju ponašanja i ličnosti. U središtu je njezinih istraživačkih interesa odnos između pojedinca i kulturnog obrasca te je jedna od značajnijih predstavnica antropološkoga pristupa poznatoga pod nazivom »kultura i ličnost«. Proučavala je dinamičan odnos pojedinca i kulture u izgradnji ličnosti, s posebnim naglaskom na proces ljudskoga razvoja, osobito teme odrastanja, socijalizacije i odgoja mladeži, a veliku su joj medijsku pozornost donijela razmatranja spolnosti, rodnih uloga i odnosa među spolovima. Terenski je istraživala na Samoi, Novoj Gvineji i Baliju. Njezina analiza iskustva adolescencije samoanskih djevojaka u knjizi Odrastanje na Samoi (Coming of Age in Samoa, 1928) postala je bestselerom i klasikom antropologije te jednim od temeljnih tekstova u raspravama »priroda ili odgoj« (nature/nurture debate). Njezin temeljni zaključak da kultura, a ne biološki determinizam, igra presudnu ulogu u oblikovanju procesa i iskustva odrastanja bio je meta oštrih kritika (najpoznatija je ona novozelandskog antropologa Dereka Freemana), a opisi opuštenog pristupa spolnim odnosima izazvali su oštru reakciju dijela američke javnosti. Temom odrastanja nastavila se baviti u komparativnoj studiji Odrastanje na Novoj Gvineji (Growing Up in New Guinea, 1930), a kulturnu uvjetovanost rodnih uloga i rodno uvjetovanoga ponašanja istraživala je u knjigama Spol i temperament u tri primitivna društva (Sex and Temperament in Three Primitive Societies, 1935), u kojoj analizira njihova očitovanja u tri novogvinejska društva, te u Muško i žensko: proučavanje spolova u svijetu koji se mijenja (Male and Female: A Study of the Sexes in a Changing World, 1949). Terensko istraživanje na Baliju, koje je provodila s antropologom Gregoryjem Batesonom (svojim trećim suprugom), smatra se pionirskim radom u području vizualne antropologije, a značajno je po inovativnom kombiniranju tradicionalne etnografske metode s fotografskim snimanjem, rezultat čega je knjiga Balijski karakter: fotografska analiza (Balinese Character: A Photographic Analysis, 1942) te nekoliko kraćih dokumentarnih filmova (najpoznatiji je Trans i ples na Baliju – Trance and Dance in Bali, 1952). Za života je uživala veliku popularnost djelujući kao javna intelektualka, pisala je kolumne za novine i časopise, poglavito o temama roda, spola, obitelji i odgoja djece.
