May [mại], Karl, njemački književnik (Hohenstein, 25. II. 1842 – Radebeul, 30. III. 1912). Iz tkalačke obitelji, do pete godine gotovo slijep. Školovao se za učitelja, a više godina proveo u zatvoru zbog krađa i prijevara. Surađivao u nizu časopisa i zarađivao za život pišući romane u nastavcima; od 1880. živio isključivo kao književnik. Svoje klasične trivijalne pustolovne i putopisne romane pisao je na temelju etnografskih i zemljopisnih studija, jer većinu tih krajeva nikada nije posjetio. Njegovi su romani uživali masovnu popularnost sve do polovice XX. st., osobito kod mladeži. U njima opisuje pustolovine s Balkana, Bliskog istoka i američkog Divljega zapada. Njegov je junak utjelovljenje wilhelminskih ideala Nijemca kao kolonizatora u stranim zemljama, koji svoju nadmoć dokazuje razumijevanjem za domorodačko stanovništvo. May je autor tipizirane crno-bijele slike svijeta, u kojoj je dobro uvijek jače od zla. Jedan je od najprevođenijih njemačkih autora. Djela: Sin lovca na medvjede (Der Sohn des Bärenjägers, 1887), Sablast Llana Estacada (Der Geist des Llano Estacado, 1888), U balkanskim gudurama (In den Schluchten von Balkan, 1888), Kroz pustinju (Durch die Wüste, 1892), Winnetou (I–III, 1893–1910), Blago u Srebrnom jezeru (Der Schatz im Silbersee, 1894), Old Surehand (I–III, 1894–96), U carstvu srebrnog lava (Im Reiche des silbernen Löwen, 1898).
