mauzolej (latinski mausoleum: sjajna grobnica < grčki Μαυσωλεῖον: Mauzolova grobnica).
1. U užem značenju, antički monumentalna građevina grobne namjene; potječe od imena Mauzola, vladara Karije u Maloj Aziji, koji je u Halikarnasu u IV. st. pr. Kr. dao podignuti luksuznu građevinu kao svoju grobnicu. Jedno od »sedam čudesa« staroga svijeta, grobnica je djelo graditelja Piteja, a kiparsku dekoraciju izveli su Leohar, Skopa, Brijaksid i Timotej. Pretpostavlja se da se grobna komora, okružena jonskim stupovima, dizala iznad visokoga četvrtastog podnožja. Stupovi su nosili krov u obliku četverostrane stepenaste piramide s kvadrigom (četveropregom) i kipovima Mauzola i njegove žene Artemizije na vrhu. Ostatci dekoracije (kipovi i frizovi) nalaze se u Britanskome muzeju u Londonu.
2. U širem značenju, svaka monumentalna grobnica (Hadrijanova grobnica u Rimu iz II. st., danas Anđeoska tvrđava; mauzolej cara Dioklecijana u Splitu iz IV. st., danas katedrala sv. Dujma; mauzoleji Gale Placidije iz V. st. i Teodorika iz VI. st. u Ravenni; Tāj Mahal u Agri u Indiji iz XVII. st.; mauzolej obitelji Račić u Cavtatu, djelo I. Meštrovića, 1920–23; Lenjinov mauzolej u Moskvi, 1924–30., djelo A. V. Ščuševa).
