struka(e): francuska i frankofonske književnosti
vidi još:  Krležijana
Mauriac, François
francuski romanopisac i esejist
Rođen(a): Bordeaux, 11. X. 1885.
Umr(la)o: Pariz, 1. IX. 1970.
ilustracija
MAURIAC, François

Mauriac [mɔʀja'k], François, francuski romanopisac i esejist (Bordeaux, 11. X. 1885Pariz, 1. IX. 1970). Odgojen u strogoj i religioznoj građanskoj obitelji, završio je studij književnosti u Parizu. Prvo mu je književno djelo zbirka pjesama Sklopljene ruke (Les Mains jointes, 1909). Potom se okrenuo romanima, među kojima su najistaknutiji Poljubac gubavcu (Le Baiser au lépreux, 1922), Roditeljica (Génitrix, 1923), Pustinja ljubavi (Le Désert de l’amour, 1925), Thérèse Desqueyroux (1927), Zmijsko leglo (Le Nœud de vipères, 1932), Misterij Frontenac (Le Mystère Frontenac, 1933), Putovi mora (Les Chemins de la mer, 1939), Farizejka (La Pharisienne, 1941) i Janje (L’Agneau, 1954). U njima je klasicističkim stilom tematizirao odnose likova iz provincijskih građanskih sredinâ pokazavši se majstorom psihološke analize i oslikavanja ozračja napetosti i tjeskobe. U središtu su tih djela motivi posesivnosti i želje za dominacijom, religioznog licemjerja i strasti za novcem, uzaludne potrage za ljubavlju i istinom koje su dostupne tek u odnosu s Bogom te općenito problematika odnosa osjetilnosti i vjere, odnosno grijeha, želje, milosrđa i spasa. Te je zaokupljenosti esejistički izložio u djelu Bog i Mamon (Dieu et Mammon, 1929), a dramski u kazališnim komadima Asmodej (Asmodée, 1939) i Nevoljeni (Les Mal Aimés, 1945). Istaknuti protivnik totalitarizma i kolonijalizma, objavio je i niz političkih komentara i eseja (rubrika Bloc-Notes u dnevniku Le Figaro i tjedniku L’Express) te polemičkih tekstova od kojih je najznačajniji Crna bilježnica (Le Cahier noir, 1943), dijelovi koje su prethodno izlazili u ilegalnom tisku Pokreta otpora. U njoj uz beskompromisnu kritiku fašizma izražava i vjeru u potrebu za obnovom kršćanskog humanizma. Misli o vlastitu životu, moralu te političkom i književnom svjetonazoru izložio je i u djelu Romanopisac i njegovi likovi (Romancier et ses personnages, 1933), četiri sveska Dnevnika (Journal, 1934–51) te Sjećanjima (Mémoires, I–III, 1959–67). Najistaknutiji književnik moralističke katoličke tradicije u francuskom romanu, kao i jedan od najznačajnijih francuskih pisaca XX. st., god. 1952. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Citiranje:

Mauriac, François. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/mauriac-francois>.