Matvejević, Predrag, hrvatski publicist, književni teoretičar i esejist (Mostar, 7. X. 1932 – Zagreb, 2. II. 2017). Studirao na Filozofskome fakultetu u Sarajevu i Zagrebu, doktorirao 1967. na Sorbonnei iz komparativne književnosti i estetike. Predavao je francusku književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1959–91. Bio je profesor na više svjetskih sveučilišta, 1994–2007. na slavistici u Rimu (Sapienza). Bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN-a (1980–89) i počasni potpredsjednik međunarodnoga PEN-a od 1990. Kao suradnik kulturne rubrike pariškoga lista Le Monde pisao je članke o južnoslavenskim književnostima, posebno o M. Krleži.
Prvi dio njegova opusa obilježen je zanimanjem za poetiku angažirane književnosti. U djelima Jean-Paul Sartre (1965), Prigodno pjesništvo (La Poésie de circonstance, 1971), Prema novom kulturnom stvaralaštvu (1975), Književnost i njezina društvena funkcija (1977) i Za jednu poetiku događaja (Pour une poétique de l’évènement, 1979) kao angažirani intelektualac zauzimao se za odbacivanje ideološkoga dogmatizma i za slobodu intelektualnoga stvaralaštva. Njegova knjiga Razgovori s Miroslavom Krležom (1969) jedno je od temeljnih dokumentacijskih djela o Krleži, značajno i zbog rasprave o problemu angažiranosti i tendencioznosti u književnosti. Drugi dio njegova opusa otvara esejističko djelo Mediteranski brevijar (1987), spoj »kulturne historiografije i književnosti o moru« (C. Magris), u kojem istražuje kompleks mediteranizma u kulturnoj baštini Europe. Djelo je prevedeno na dvadesetak stranih jezika i nagrađeno uglednim književnim nagradama. U posljednjih tridesetak godina sudjelovao je u mnogim književnim i društvenim polemikama (Te vjetrenjače, 1977; Otvorena pisma, 1985). Novije su mu knjige Istočni epistolar (1994), »Bivši« svijet (Le Monde »ex«, 1996), Gospodari rata i mira (s Vidosavom Stevanovićem i Zlatkom Dizdarevićem, 1999) i Druga Venecija (2002). U Gospodarima rata i mira trojica se autora bave glavnim akterima burnih političkih previranja na području bivše Jugoslavije. Knjiga Kruh naš (2009) esejističko-leksikografski su fragmenti o povijesti kruha.
