martirologij (srednjovj. lat. martyrologium, od grč. μάρτυς, genitiv μάρτυρος: svjedok; mučenik i λόγος: riječ, govor), u Katoličkoj crkvi, liturgijska knjiga u kojoj su po danima zabilježena imena svetaca (koji se u taj dan svetkuju) s kratkim životopisom. Isprva su kršćanski sveci bili uglavnom mučenici (lat. martyres), pa otuda i naziv. Martirologiji su nastajali od kalendara (ili kalendarija, lat. calendarium) dodavanjem hagiografija. Najstariji je sačuvani martirologij na sirskome jeziku iz IV. st. Najviše lokalnih martirologija sastavljeno je na Zapadu od VI. do VIII. st. Sinonimi: sintaksarij, hagiologij te menologij u pravoslavlju. Papa Grgur XIII. dao je 1582. izraditi službeni Rimski martirologij (Martyrologium Romanum; dotjeranije izd. 1586), koji je poslije dopunjavan. Nakon Drugoga vatikanskoga koncila došlo je do njegove revizije.
