Maršalovi Otoci (maršalski Majōl, engl. Republic of the Marshall Islands), država u zapadnom dijelu Tihoga oceana. Obuhvaća istoimeno otočje (Marshallovi otoci) u istočnom dijelu Mikronezije, približno na pola puta između Hawaiija i otoka Nova Gvineja, istočno od Karolinskih otoka i sjeverno od Gilbertovih otoka; 181,3 km².
Prirodna obilježja
Maršalovi Otoci sastoje se od 1225 koraljnih otoka i otočića (29 atola i 5 otoka) razasutih na 1200 km širokom području. Grupirani su u dva gotovo usporedna otočna niza koji se pružaju u smjeru sjeverozapad–jugoistok: Ratak (maršalski: izlazak sunca) na istoku i Ralik (zalazak sunca) na zapadu. Prostiru se na morskome području većem od 1,3 milijuna km². Ratak čini 14 atola i 2 otoka ukupne površine 88 km², a Ralik 15 atola i 3 otoka s ukupno 93 km². Najveći su otoci – atoli Kwajalein u Raliku (16,4 km² kopnene površine; s 2173 km² ukupne površine među najvećim je atolima na svijetu) i Mili u Rataku (15,9 km²). Prosječna je visina otočja 2 m, a najviši je otok Likiep, 10 m.
Klima je tropska (prosječna temperatura iznosi 28 °C), vruća i vlažna (relativna vlaga oko 80%), ublažena pasatnim vjetrovima. Godišnja se količina oborina kreće od 500 do 800 mm na sjeveru, a do 4000 mm na jugu (Majuro ima prosječno godišnje 3388 mm oborina). Najmanje je oborina od siječnja do ožujka, a najviše od svibnja do studenoga. U razdoblju od prosinca do ožujka javljaju se tajfuni.
Šume prekrivaju 22,5% (kokosove palme), livade i pašnjaci 13,5%, poljoprivredno zemljište 33,1% (krušno drvo, pandanus, taro i dr.), a ostalo zemljište 30,9% površine.
Stanovništvo
Prema popisu iz 1999. na Maršalovim Otocima živjelo je 50 840 st., odnosno 56 429 st. prema procjeni 2003. Do sredine XX. st. udjel stanovništva otočnih nizova bio je podjednak, a zatim je otočje Ratak imalo veći porast, pa na njemu živi 30 925 st. ili 60,8% ukupnog stanovništva, a na otočju Ralik 19 915 st. ili 39,2% (1999). Prosječna je gustoća naseljenosti 280 st./km²; otočje Ratak s 351 st./km² gušće je naseljeno od otočja Ralik (214 st./km²). Najgušće je naseljen atol Majuro (2440 st./km²). Glavnina stanovništva (68% 1999; 12,6% 1935) živi na atolima Majuro (Ratak) i Kwajalein (Ralik). Stanovnici su uglavnom Maršalci (Mikronežani), a ima i drugih Mikronežana, Azijaca i Amerikanaca (SAD). Službeni su jezici maršalski (pripada austronezijskoj jezičnoj porodici) i engleski. Stanovnici su pretežito protestanti, a ima i katolika, mormona i dr. Najveći je porast stanovništva Maršalovih Otoka bio od 1960-ih do 1990-ih (prosječni godišnji porast u međupopisnom razdoblju 1980–88. iznosio je 4,3%), a zatim se smanjio na približno 1,5% (1995–2000). Prirodni priraštaj (36,9‰, 2000) rezultat je visokog nataliteta (41,8‰; svjetski prosjek 22,5‰) i niskog mortaliteta (4,9‰; svjetski prosjek 9,0‰); smrtnost dojenčadi iznosi 37‰. Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 god. 42,9% st., a starije je od 60 god. samo 3,5% (1999). U poljoprivredi i ribarstvu radi 16,0% radne snage, u industriji i građevinarstvu 15,8%, a u uslužnim djelatnostima 68,2% (2000). Glavni je grad Majuro (Dalap-Uliga-Darrit; 23 676 st., 1999) na istoimenom atolu (9,7 km²); na atolu Kwajalein nalazi se grad Ebeye (9345 st.).
Gospodarstvo
God. 2004. ostvaren je BDP u vrijednosti od 150 mil. USD; BDP po stanovniku iznosi oko 2800 USD. U sastavu BDP-a udjel je uslužnoga sektora 75%, industrije 13%, a poljoprivrede 12%. Glavninu robne ponude čine kokosov orah, morski proizvodi (osobito preradba tune), koraljni nakit i rukotvorine. Gospodarstvo je ovisno o američkoj pomoći. Stopa je nezaposlenosti 28%; vanjski je dug 110 milijuna USD (2004).
Promet
Brodski promet ima najveću ulogu u međusobnom povezivanju otoka. Glavna je zračna i morska luka Majuro.
Novac
Novčana je jedinica dolar SAD-a (dollar, $; USD); 1 dolar = 100 centi.
Povijest
Marshallovi otoci nastanjeni su od kraja II. tisućljeća pr. Kr. Prvi Europljanin koji je došao do otoka (ali se nije iskrcao) bio je španjolski pomorac Alonso de Salazar 1526., a prvi koji je boravio na jednom od otoka bio je Álvaro Saavedra Cerón 1528. Nakon 1542. nije bilo daljnjih europskih pristajanja sve do 1788. kada na njih dolaze britanski pomorci Thomas Gilbert i John Marshall, prema kojem su dobili ime. Od tada europski te američki pomorci ondje pristaju češće, 1857. utemeljena je kršćanska misija (na otoku Ebon), a od 1859. njemački trgovci osnivaju svoje postaje. Nijemci su 1878. postigli trgovački sporazum s tradicionalnim vladarima te 1885–86. uspostavili protektorat. Pod njemačkom vlašću otoci su bili do listopada 1914., kada su ih osvojili Japanci te su 1920. postali, zajedno s Karolinima i Sjevernomarijanskim otocima, mandatno područje Lige naroda pod japanskom upravom. U II. svjetskom ratu bili su jedno od ključnih japanskih uporišta na pacifičkom bojištu. Američke snage su većinu otoka zauzele tijekom 1944., a preostale 1945. Ranije japansko mandatno područje postalo je 1947. Starateljski teritorij pacifičkih otoka pod upravom SAD-a, a Marshallovi otoci bili su jedan distrikt toga teritorija. U razdoblju 1946–58. američka vojska koristila je atole Enewetak i Bikini za pokuse nuklearnim oružjem. Na dijelu atola Kwajalein SAD od 1964. ima vojnu bazu za raketna i svemirska istraživanja. Otoci su samoupravu stekli u svibnju 1979. Proglašena je republika koje je predsjednik bio Amata Kabua od 1979. do smrti potkraj 1996. Ugovor o slobodnom udruživanju sa SAD-om stupio je na snagu u listopadu 1986 (dopunjen je i produljen 2003. te 2023). Puna neovisnost formalno je ostvarena 22. XII. 1990., a članstvo u UN-u 17. IX. 1991. Nakon A. Kabue dulje su na predsjedničkom položaju bili Kessai Note (2000–08), Christopher Loeak (2012–16) i Hilda Heine (2016–20). Od 2020. predsjednik je bio David Kabua (sin prvoga predsjednika), koji je na položaju ostao do siječnja 2024. kada ga je porazila te se na položaj vratila H. Heine.
Politički sustav
Prema Ustavu od 1. V. 1979. Maršalovi Otoci su parlamentarna i unitarna republika. Predsjednik republike istodobno je šef države i vlade; bira ga parlament iz svojih redova, za razdoblje od 4 godine. Predsjednik imenuje ministre te oni s njim čine vladu koja kolektivno ima izvršnu vlast. Parlament može izglasati nepovjerenje predsjedniku, a predsjednik može u posebnim okolnostima raspustiti parlament. Zakonodavnu vlast obnaša jednodomni parlament (Nitijela), koji ima 33 zastupnika što ih biraju građani na općim, izravnim i tajnim izborima za razdoblje od 4 godine. Vijeće vladara (Council of Iroij) od 12 članova koje između sebe biraju tradicionalni vladari savjetodavno je tijelo vlade i parlamenta. Sudsku vlast obnašaju Vrhovni sud (Supreme Court), Visoki sud (High Court), Sud za tradicionalna prava (Traditional Rights Court) te niži sudovi. Jedinice lokalne samouprave su općine kojih je 24. Nacionalni blagdan: Dan Ustava, 1. svibnja (1979).
Političke stranke
Kandidati na izborima nastupaju kao neovisni, ali mogu biti članovi političkih stranaka koje djeluju kao neslužbene skupine, a najvažnije su Naša zemlja (Aelon Kein Ad), Ujedinjena demokratska stranka (United Democratic Party) i Vaša zapovijed (Kien Eo Am).
