marizam, glotogonijska teorija N. J. Marra, koju je nakon Marrove smrti (1934) razrađivao lingvist I. I. Meščaninov. Nastojeći utvrditi dubinsko srodstvo kartvelskih jezika, Marr ih je dovodio u vezu s različitim jezicima i skupinama jezika, da bi na kraju (1926) iznio pretpostavku o tome da su se svi ljudski jezici razvili iz jednoga prvotnog jezika; rekonstruirajući prapovijesne oblike u »jafetskom«, došao je na kraju do samo četiri sloga (sal, ber, jon, roš); iz tih su se elemenata, prema Marru, ljudski jezici razvijali po »stadijima« (pojam stadijalnosti preuzeo je i J. V. Staljin) sukladno stupnju proizvodnoga (gospodarskog) i društvenog razvoja (jezik se promatra kao klasna pojava, on je »nadgradnja« nad »bazom«). Marizam (ili novo naučavanje o jeziku, ili jafetska teorija) postao je 1929. sastavnicom sovjetskog marksizma i ostao službena sovjetska lingvistička teorija sve do 1950., kada ju je Staljin osporio i opozvao. Tijekom gotovo dva desetljeća marizam je sovjetsku lingvistiku odvojio od razvojnih tokova u svijetu, cijele naraštaje izložio indoktrinaciji, a mnoge lingviste represijama. No istodobno je pridonio nastanku moderne nostratičke teorije (povezivanje dravidskih, hamitskih, altajskih, anatolijskih, tunguskih jezika, akadskoga i dr.; nerijetko također na temelju vrlo krhkih dokaza) te intenzivnomu proučavanju mnogih malih jezika bez pisane tradicije, osobito onih na prostorima Sibira i Kavkaza.
