Marijanović, Stjepan, hrvatski jezikoslovac i pedagoški pisac (Lipnica, BiH, 15. I. 1794 – Kraljeva Sutjeska, BiH, 8. III. 1848). Franjevac, studirao u Madžarskoj; djelovao u provinciji Bosni Srebrenoj, uglavnom u Sutjesci, kao učitelj mladeži, župnik, gvardijan, kustos i provincijal. Reformirao franjevačke samostanske škole organizacijom i novim udžbenicima: latinskim gramatikama (Temelji latinske gramatike izloženi na hrvatskom jeziku – Institutiones grammaticae Latinae idiomate Illyrico propositae, 1822; Sintaksa latinskoga jezika priređena za učenike Bosne Srebrene – Syntaxis linguae Latinae iuventuti Bosnae Argentinae accomodata, 1823) i hrvatsko-latinskim početnicama (Sustav studija priređen za upotrebu u školama Bosanske provincije – Systema literarium pro directione scholarum provinciae Bosnae deserviens, 1835; Bukvar iliti Početak slovstva iliričkog i latinskog jezika, 1836). Bavio se također poviješću (Početak Bosanske vikarije – Origo vicariae Bosnae, 1823) i glazbom te prepisao zbirku od 27 misa s notama (Najnovije svetačke mise – Missae novissimae Sanctorum, 1846).
