Marija Stuart [stjụət], škotska kraljica 1542–67 (Linlithgow Palace, Lothian, Škotska, 8. XII. 1542 – dvorac Fotheringhay, Northamptonshire, Engleska, 8. II. 1587). Kći i jedina baštinica škotskoga kralja Jakova V., a unuka Jakova IV. i njegove žene Margarete Tudor, kćeri engleskoga kralja Henrika VII., što ju je činilo mogućim pretendentom na englesko prijestolje. Odgojena na francuskom dvoru u katoličkoj vjeri, udala se 1558. za francuskog dauphina, kasnijega kralja Franju II. Nakon njegove smrti (1560) vratila se u Škotsku kako bi preuzela vladavinu od svoje majke regentice. Ubrzo je zauzela protureformacijsko stajalište, pa je zbog toga, a i zbog raspuštena života, postala omražena. Godine 1565. udala se za lorda Henryja Stuarta Darnleyja i dala mu naslov kralja. S Darnleyjem je imala sina (kasnijega škotskog i engleskoga kralja Jakova I.). Uskoro se povezala s protestantom Jamesom Hepburnom Bothwellom, koji je 1567. dao ubiti Darnleyja, a već iduće godine postao je njezin muž. Sukrivnju Marije Stuart u Darnleyjevu ubojstvu imala su dokazati njezina tobožnja pisma Bothwellu (Casket letters). Revolt zbog toga zločina primorao je Mariju da pobjegne i zatraži 1568. utočište kod svoje suparnice i rođakinje, engleske kraljice Elizabete I., koja ju je dala zatvoriti. Nakon 18 godina tamnovanja bila je izvedena pred sud, optužena zbog sudjelovanja u uroti Anthonyja Babingtona protiv Elizabete i smaknuta. Lik Marije Stuart bio je temom mnogih pisaca (A. Ch. Swinburne, F. Schiller, V. Alfieri, W. Scott, J. Słowacki), glazbenika (G. Donizetti) i likovnih umjetnika (F. Clouet).
