marani (od španj. marranos: gadovi, svinje < arap. muharram: ono što je zabranjeno, jer je muslimanima bilo zabranjeno svinjsko meso), pogrdni naziv za Židove koji su u Španjolskoj u doba žestokih vjerskih progona potkraj XIV. i u XV. st., prešli na kršćanstvo. Službeni je naziv glasio conversos (obraćenici) ili cristianos nuevos (novi kršćani). Hebrejski je naziv anussim (hebr.: prisiljeni, tj. prisilno pokršteni). Premda je odredba kastiljskoga kralja Ivana I. iz 1380. zabranjivala naziv marani, on se proširio u narodu, osobito za masovnoga pokrštavanja 1391. Dio marana asimilirao se i srodio sa španjolskim plemićkim rodovima te dospio na visoke položaje u državi i crkvi, a većina ih je ostala potajice vjerna židovskoj vjeri i obredima. Ženili su se među sobom te su činili izdvojenu zajednicu. Živjeli su uglavnom u Andaluziji, oko Toleda i u Barceloni, a većinom su bili bogati trgovci. Bili su omraženi među kršćanima i optuživani za različite nevolje, što je dovelo do krvavih nereda fanatične kršćanske svjetine (Córdoba, 1473). God. 1480. bila je uvedena inkvizicija, koja je trebala ugušiti tragove židovske vjere kod marana, pa je glavna svrha odredbe iz 1492. o progonu Židova iz Španjolske bila da prekine vezu marana sa Židovima. Mnogi su progonjeni marani pobjegli u Portugal, gdje se od 1497. provodilo njihovo ponovno pokrštavanje, zatim u Francusku, sjevernu Afriku i Tursku (XVI. st.), Amsterdam, Hamburg i London (XVII. st.). Ostali su se marani do XVIII. st. asimilirali. U Portugalu su zadržali neke vjerske običaje do danas.
Maranima su također prozvani potomci Maura (moriscos) u Španjolskoj, koji su javno prešli na kršćanstvo, ali su potajno ostali privrženi islamu.
