Mandeljštam (Mandel’štam) [mand’il’šta'm], Leonid Isaakovič, bjeloruski fizičar (Mogilev, 4. V. 1879 – Moskva, 27. XI. 1944). Doktorirao je 1902. na Sveučilištu u Strasbourgu gdje je i radio do 1914., potom je radio na Sveučilištu u Odesi (1914), bio znanstveni savjetnik radiotelegrafskog odjela Siemensa i Halskea u Petrogradu (1915–17), profesor fizike na Politehničkom institutu u Tbilisiju (1917) te na novoosnovanom Politehničkom institutu u Odesi (1918–22) u ustrojavanju kojeg je sudjelovao, a od 1925. do smrti bio je profesor na Sveučilištu u Moskvi.
Njegovi radovi posvećeni su uglavnom problemima optike, radiofizike i teorije titranja. Zajedno s ruskim fizičarom Grigorijem Samuilovičem Landsbergom otkrio je 1928., neovisno o Chandrasekhari Venkati Ramanu, da se pri raspršivanju monokromatske svjetlosti u kristalima, osim frekvencije primarne svjetlosti, pojavljuju i niže i više frekvencije (→ ramanov efekt). Jedan je od osnivača teorije nelinearnih titranja. Riješio je mnoge probleme iz radiofonije.
Bio je član Akademije znanosti SSSR-a (od 1929). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Mandelʼshtam).
