struka(e): film
vidi još:  Filmski leksikon
Malick, Terrence
američki filmski redatelj i scenarist
Rođen(a): Ottawa, Illinois, 30. XI. 1943.

Malick [mæ'lik], Terrence, američki filmski redatelj i scenarist (Ottawa, Illinois, 30. XI. 1943). Diplomirao filozofiju 1965. na Harvardu te film 1969. na Američkome filmskom institutu; radio kao novinar i predavao filozofiju na Massachusetts Institute of Technology (MIT), prevodio na engleski Martina Heideggera (O biti razloga). Kao redatelj debitirao je ugođajnom dramom Pustara (Badlands, 1973), a golem ugled stekao melodramom Božanstveni dani (Days of Heaven, 1978; nagrada za režiju u Cannesu), jednim od najistaknutijih djela tzv. novoga Hollywooda, u kojem vizualnom simbolikom i prirodnim osvjetljenjem (Oscarom nagrađeni direktor fotografije Néstor Almendros i snimatelj Haskell Wexler) posreduje priču o gubitku dječje nevinosti i nemogućnosti dosezanja blaženstva. Djelujući onkraj normi hollywoodske industrije, iduća dva desetljeća ne režira. Ugled potvrđuje povratničkim filmom Tanka crvena linija (The Thin Red Line, 1998; Zlatni medvjed u Berlinu i nominacije za Oscara za film, režiju i adaptirani scenarij), ratnom dramom naglašeno poetsko-filozofskih ekskursa, nakon čega režira redovito: Novi svijet (The New World, 2005) tematizira ranu američku povijest i legendu o Pocahontas, dok filmom Drvo života (The Tree of Life, 2011; nova verzija 2018; Zlatna palma u Cannesu, nominacije za Oscara za film i režiju), obiteljskom melodramom struje svijesti, isprepletenom dokumentarno-esejističkim fragmentima koji obuhvaćaju vremenski raspon od stvaranja do nestanka svijeta, doseže vrhunac karijere. Stilske sastavnice dotadašnjih filmova – popratnu naraciju (struja svijesti) i poetizaciju izlaganja, kao i tematske (filozofski ekskursi, teme nevinosti, blaženstva i iskupljenja), radikalizira uvođenjem pokretne, gotovo plesne kamere iz krajnje subjektiviziranih perspektiva (snimatelj je svih njegovih igranih filmova 2005–17. Emmanuel Lubezki) te potpunim napuštanjem narativne strukture u trilogiji Prema čudu (To the Wonder, 2012), Vitez pehara (Knight of Cups, 2015) i Pjesma pjesmi (Song to Song, 2017), filmovima struje svijesti u kojima se naglašavaju religijski simboli (prvi je film dobio nagradu katoličkoga žirija u Veneciji), a koji su snimljeni istodobno te čine svojevrsnu duhovnu autobiografiju. Ostali filmovi: Putovanje vremenom – put života (Voyage of Time: Life’s Journey, dokumentarni film-esej, 2016; srednjometražna i dugometražna verzija), Skriven život (A Hidden Life, 2019., o životu bl. Franza Jägerstättera, nagrada ekumenskoga žirija u Cannesu).

Citiranje:

Malick, Terrence. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.7.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/malick-terrence>.