Makjanić, Berislav, hrvatski meteorolog i geofizičar (Zagreb, 25. XI. 1922 – Split, 9. X. 1988). Diplomirao matematiku na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu (PMF) u Zagrebu, gdje je doktorirao (1958). Djelovao je kratko u Hidrografskom institutu u Splitu, deset godina u Upravi hidrometeorološke službe, a potom u Geofizičkome zavodu u Zagrebu (1958–84), kojemu je bio i predstojnik (od 1967). Bio je i redoviti profesor na PMF-u u Zagrebu i dekan (1970–71), direktor Instituta za fiziku atmosfere i kozmičku fiziku JAZU (1966–74) te izvanredni član JAZU (od 1977). Napisao je sveučilišne udžbenike Osnove meteorologije (1967), Primjena teorije ekstrema u geofizici (1977), Uvod u opću klimatologiju (1978., s Brankom Penzar) i Osnovna statistička obrada podataka u klimatologiji (1980). Bavio se dinamičkom meteorologijom, posebno obalnom cirkulacijom, vjetrovima na Jadranu, klimatologijom, statistikom (teorijom ekstrema) te seizmičkim rizikom. Nagrađen Nagradom za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1972).
