makaronsko pjesništvo

makaronsko pjesništvo (tal. poesia maccheronica), vrsta satiričnoga pjesništva nastala početkom XVI. st. u Italiji, kojega su korijeni u studentskoj srednjovjekovnoj književnosti i franko-venetskim epovima. Jezik toga pjesništva mješavina je leksika pučkih jezikâ (vernakulara) i latinske morfologije i sintakse (makaronski jezik pogrdan je naziv za loš latinski). Rabili su ga u burlesknim sastavcima studenti iz Padove, a usavršio Tifi degli Odasi (ep Macharonea). Najznačajniji je predstavnik T. Folengo (Makaronski spjevovi). U makaronskome pjesništvu viteški svijet okvir je u kojem se kreću likovi (razbojnici, proždrljivci, prevaranti) koji ga izvrću i dovode u pitanje, a vrhunac se takve tendencije nalazi u Rabelaisovoj satiri. Moderni pjesnici poput E. Pounda i T. S. Eliota prihvatili su formu makaronskoga pjesništva kao tehniku poetske kompozicije, strukture i aluzije.