Makanec, Julije, hrvatski filozof i političar (Sarajevo, 19. IX. 1904 – Zagreb, 7. VI. 1945). Studirao filozofiju na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu (1922–26), gdje je 1927. doktorirao temom Psihologijska analiza i karakteristika umjetničkog doživljaja. Bio je nastavnik u Petrinji (1927) i Koprivnici (1929–31), 1932. po kazni je bio premješten najprije u Leskovac, potom u Viroviticu, Knjaževac i Bjelovar, gdje je bio ravnatelj gimnazije i gradonačelnik. Od ožujka 1943. izvanredni profesor filozofije na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu, a od listopada iste godine ministar narodne prosvjete. U svibnju 1945. s ostalim je članovima vlade Nezavisne Države Hrvatske otišao u Austriju, odakle je izručen jugoslavenskoj vojsci, te pred Vojnim sudom II. armije osuđen na smrt. U svojim filozofskim radovima suprotstavljao se marksizmu, poglavito dijalektičkomu materijalizmu i tzv. teoriji odraza, a u političkoj teoriji shvaćao državu kao proizvod povjesnih sila (objektivnoga duha) i utoliko nadređenu svakomu pojedincu. Država se ostvaruje »sudbinskom nužnošću« i ima svoje ciljeve, kojima pojedinci moraju služiti i podvrgnuti svoje osobne interese. Glavna djela: O podrijetlu i smislu države: uvod u noviju filozofiju države (1939), Razvoj državne misli od Platona do Hegela (1943), Politički sustavi (1943), Razvoj hrvatskoga nacionalizma (Die Entwicklung des kroatischen Nationalismus, 1944), Uvod u filosofiju poviesti (posmrtno, 1993).
