makama

makama (arap. maqāma: sastanak, pripovijedanje na sijelu), u arapskoj književnosti, rimovana proza protkana stihovima u kojoj se opisuju neobični doživljaji junaka. Napisana je dinamičnim i dotjeranim jezikom s mnogobrojnim stilskim figurama. Razvila se iz improviziranoga pripovijedanja o pustolovinama, uobičajenoga u Arapa. Začetnik je makame arapski pisac Hamadani (969–1008), koji je na zabavan način opisao doživljaje pjesnika lutalice. Vještinom pripovijedanja i stilističkim savršenstvom istaknuo se u svojim makamama arapski pjesnik Hariri (1054–1122), koji je nadahnuo niz arapskih pjesnika i bio prevođen na mnogobrojne jezike. Nakon XII. st. više nije bilo značajnijih književnih djela napisanih u obliku makame.