Maillol [majɔ'l], Aristide, francuski kipar, slikar i grafičar (Banyuls-sur-Mer, 8. XII. 1861 – Banyuls-sur-Mer, 27. IX. 1944). Završio École des Beaux-Arts u Parizu 1885–89 (A. Cabanel). Isprva izrađivao nacrte za tapiserije i slikao u duhu simbolizma. U četrdesetoj godini, na poticaj A. Bourdellea, a suočen sa slabljenjem vida, počeo se intenzivnije baviti kiparstvom. Male skulpture i reljefe u drvu te keramiku, nalik na grčke figurice iz Tanagre, ubrzo su zamijenila djela, pretežito ženski aktovi, nadahnuta klasičnom grčkom plastikom (Mediteran, oko 1901; Žudnja, 1907–08; Rijeka, 1939–40). Čvrsti, smireni i uravnoteženi volumeni izražavaju više stanje nego pokret, a neprikrivena čulnost njegovih kipova ubrzo će ga učiniti jednim od nositelja europskog modernoga kiparstva. Radio je i muške aktove (Mladi biciklist, 1907–08), portrete (A. Renoir, 1907), te se bavio sitnom plastikom. Izveo je spomenike P. Cézanneu, C. Debussyju i spomenik palim vojnicima. Bavio se ilustriranjem knjiga (Vergilije, Ovidije). U rodnome mjestu pokrenuo je radionicu za izradbu tapiserija na tradicionalan način.
