magnetron

magnetron (magnet + [elekt]ron), elektronska cijev za generiranje visokofrekventnih titraja. Sastoji se od katode oko koje je koncentrično postavljena cilindrična anoda. S unutarnje strane anode nalaze se rezonantne šupljine. Istosmjerno električno polje između katode i anode okomito je na vanjsko statičko magnetno polje, koje djeluje uzduž osi katode i anode. Zbog djelovanja magnetnoga polja elektroni koje emitira katoda gibaju se prema anodi po zakrivljenoj putanji. U prostoru između katode i anode nastaje oblak elektrona koji rotira oko katode. Prolazeći kraj rezonantnih šupljina, elektroni s ispravnom fazom predaju dio svoje energije visokofrekventnom polju u rezonatorima i tako podržavaju titraje. Usporeni elektroni padaju na anodu, a oni s pogrešnom fazom vraćaju se na katodu i potiču nove emisije elektrona. Visokofrekventni signal izvodi se iz jednog od rezonatora. Magnetron je izvor signala u frekvencijskom području od približno jednoga gigaherca do nekoliko desetaka gigaherca, a u impulsnom režimu rada postiže snagu od nekoliko megavata uz djelotvornost do 80%. Razvijen je kao izvor velike snage za radarske odašiljače. Primjenjuje se i za zagrijavanje u industriji te u mikrovalnim pećnicama za zagrijavanje hrane.