Magnani [mańa:'ni], Anna, talijanska filmska, kazališna i televizijska glumica (Aleksandrija, Egipat, 11. IV /negdje 7. III/ 1908 – Rim, 26. IX. 1973). Nezakonito dijete Talijanke i Egipćanina, od pete godine u Rimu, od 1926. studirala na Nacionalnoj akademiji dramske umjetnosti u Rimu; iste godine debitirala u kazalištu, 1928. na filmu. Priznata kazališna glumica, na filmu se proslavila tek nakon II. svjetskog rata, djelom Rim, otvoreni grad (Roma, città aperta, 1945) R. Rossellinija, realističkom interpretacijom lišenom glamuroznosti kojom je dala neorealistički model »žene iz naroda«. Zbog temperamenta i žestine nastupa, uklapa se u stereotip o Talijanki i Mediteranki. U takvim je ulogama nastupala i izvan Italije te osvojila Oscara za Tetoviranu ružu (Rose Tattoo, 1955) Daniela Manna kao i nagradu u Berlinu za Divlji vjetar (Wild Is the Wind, 1957) G. Cukora. Najistaknutija je talijanska karakterna filmska glumica nakon II. svjetskog rata; nastupila je u 50-ak filmova. Ostale značajnije uloge: Teresa Venerdὶ (1941) V. De Sice, Zastupnica Angelina (L’onorevole Angelina, 1947) L. Zampe, Ljubav (Amore, 1948) R. Rossellinija, Najljepša (Bellissima, 1951) L. Viscontija, Zlatna kočija (La carrozza d’oro, 1952) J. Renoira, Mamma Roma (1962) P. P. Pasolinija, Rim (Roma, 1972) F. Fellinija.
