struka(e):

Magellanovi oblaci (Magellanic Clouds [mæəlæ'nik klạudz]), susjedne, patuljaste, nepravilne galaktike, vidljive golim okom kao maglice na južnom nebu u zviježđima Zlatnoj ribi, Stolu i Tukanu, članice mjesnog skupa galaktika.

Veliki Magellanov oblak (LMC, Large Magellanic Cloud [lα: mæəlæ'nik klạud]) udaljen je od Zemlje 163 000 svjetlosnih godina i udaljava se radijalnom brzinom od –278 km/s. Promjer mu je 14 000 svjetlosnih godina.

Mali Magellanov oblak (SMC, Small Magellanic Cloud [smɔ:l mæəlæ'nik klạud]) udaljen je 203 000 svjetlosnih godina i udaljava se radijalnom brzinom od –158 km/s. Promjer mu je 7000 svjetlosnih godina.

Drži se da su Magellanovi oblaci nekada bili polužne spiralne galaktike i da su izgubili taj oblik zbog utjecaja plimnih sila Mliječne staze. Obiluju svim vrstama zvijezda i međuzvjezdanom tvari, sadrže više vodika i helija a manje metala nego Mliječna staza. U Velikome Magellanovu oblaku nalazi se maglica Tarantula (NGC 2070), a 1987. pojavila se supernova SN 1987A.

Citiranje:

Magellanovi oblaci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.2.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/magellanovi-oblaci>.