Maeterlinck (franc. izgovor [mεtεʀl:'k], flam. [ma:'təɹliŋk]), Maurice, belgijski književnik francuskog izraza (Gent, 29. VIII. 1862 – Nica, 6. V. 1949). Školovao se kod isusovaca; diplomirao pravo. Za boravka u Parizu (1885–86) priključio se simbolističkomu pokretu i odlučio baviti se književnošću. Njegove poetske drame Peleas i Melizanda (Pelléas et Mélisande, 1892), Arijadna i Modrobradi (Ariane et Barbe-Bleue, 1902), Plava ptica (L’Oiseau bleu, 1908) vrhunci su simbolističkoga kazališta; dijalozi zasnovani na aluzijama i elipsama te razrađene didaskalije o stiliziranom osvjetljenju, dekoru i gestama oblikuju dojmljiv ugođaj bajkovitosti, melankolije i fatalističkog iščekivanja propasti. I u proznim djelima Maeterlinck reagira na materijalizam i pozitivizam, često s osebujnih mističkih i okultnih stajališta (Mudrost i sudbina – La Sagesse et la Destinée, 1898). Veliku su popularnost stekli njegovi opsežni, digresivni eseji o svijetu prirode Život pčela (La Vie des abeilles, 1901), Život mrava (La Vie des fourmis, 1930). Najprevođeniji i najizvođeniji belgijski dramatičar i dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1911), utjecao je na mnoge europske pisce (R. M. Rilke, talijanski crepuscolari, u Hrvatskoj F. Galović).
