Maduro [maδuꞌro], Nicolás, venezuelski političar (Caracas, 23. XI. 1962). Podrijetlom iz radničke obitelji, otac mu je bio istaknuti sindikalni vođa. Počeo je kao vozač gradskog autobusa i sindikalni povjerenik. Tijekom 1986–87. kao ljevičarski aktivist boravio na Kubi. Pridružio se 1992. kampanji za oslobođenja Huga Cháveza iz zatvora, te je 1997. sudjelovao u osnivanju Chávezova Pokreta za V. republiku (MVR), a 2007. u osnivanju njegove Ujedinjene socijalističke stranke Venezuele (PSUV). Od 1998. zastupnik MVR-a, 2005–06. predsjednik parlamenta (Nacionalne skupštine). Od 2006. bio je ministar vanjskih poslova, te je snažno zagovarao protuameričku politiku i saveze. U listopadu 2012. Hugo Chávez ga je imenovao potpredsjednikom Venezuele, a nakon Chávezove smrti preuzeo je u ožujku 2013. dužnost predsjednika. U travnju 2013. izabran je za predsjednika, ali je od 2015. vladao dekretima jer je oporba imala većinu u Nacionalnoj skupštini. Nestašice i pad životnoga standarda doveli su do masovnih prosvjeda te do radikalizacije sukoba s oporbom. Uz pomoć Vrhovnoga suda premjestio je 2017. zakonodavnu vlast s Nacionalne skupštine na Ustavotvornu skupštinu u kojoj su većinom izabrani njegovi pristaše. Na predsjedničkim izborima u svibnju 2018., na kojima je oporbenim vođama onemogućeno sudjelovanje, ponovno je izabran, ali mnoge države na čelu s SAD-om nisu priznale njegov izbor. U siječnju 2019., neposredno nakon njegove inauguracije za predsjednika, oporbeni predsjednik Nacionalne skupštine Juan Guaidó proglasio se privremenim predsjednikom, što je izazvalo ustavnu krizu. Maduro je nastavio Chávezovu radikalnu socijalističku politiku, koja je u uvjetima smanjenja državnih prihoda zbog pada cijene nafte 2014. dovela do velikih ekonomskih i socijalnih problema (rast inflacije, nestašice hrane) i ojačala autoritarizam i političku represiju te posve ugrozila političku stabilnost zemlje.
