Macan, Trpimir, hrvatski povjesničar i leksikograf (Dubrovnik, 20. VIII. 1935). Povijest studirao u Zagrebu i Sarajevu, gdje je diplomirao 1959. Doktorirao u Zagrebu 1971. tezom Život i rad Miha Klaića (objavljeno kao monografija 1980. pod naslovom Miho Klaić). Radio je u Metkoviću, odakle se preselio u Zagreb, gdje od 1965. do umirovljenja 2005. radi u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao urednik povijesne struke u enciklopedijama i leksikonima, te kao dugogodišnji glavni urednik Hrvatskoga biografskoga leksikona (1990–2014); bio je i glavni urednik zbornika Biobibliographica (2003–14). Znanstveno istražuje povijest Dubrovnika i neretvanskoga kraja. Ujedno je autor povijesnih priloga o hrvatskoj povijesti i političarima XIX. i XX. stoljeća (M. Klaić, I. Kukuljević Sakcinski, P. Preradović, S. Radić). Uredio je Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća V. Klaića (više izdanja od 1972), Pregled povijesti hrvatskog naroda F. Šišića (1975), Sjećanja Zvonimira Vrkljana (1995), Moj životopis Tiasa Mortigjije (1996), zbornik Hrvatska i održivi razvitak: humane i odgojne vrednote (1999). Njegovo temeljno povijesno djelo, Povijest hrvatskog naroda (1971), koje je bilo uništeno nakon sloma Hrvatskoga proljeća, doživjelo je ponovljeno i dopunjeno izdanje 1992. Ostala djela: Iz povijesti Donjeg Poneretavlja (1971., prošireno izdanje 1990), Susreti s hrvatskom Kliom (1991), Kratka povijest Hrvatske (A Short History of Croatia, koautor J. Šentija, 1992), Povijesni prijepori (1992), Hrvatska povijest (1995), Rat i dokolica (1995), Rt Oštra u povijesti i politici (1998), Spremnost (1998), Posljednja opsada Dubrovnika (2001), Hrvatskom prošlosti: pogledi i osvrti (2011). Objavio zbirku literarno-poetskih zapisa Oskoruše (2005).
