Luzon [~zo'n], najveći otok u Filipinima; 104 688 km², oko 53 milijuna stanovnika (2015). Pretežito brdovit otok (Pulog, 2922 m), pokriven u istočnome dijelu (iznad 400 m visine) tropskom kišnom šumom, a u zapadnome savanom. Obale su dobro razvedene s mnoštvom zaljeva (najveći: Manilski, Lingayenski, Lamonski i Tayabaski) i poluotokom Bicolom. Luzon je najnaseljenije (48% ukupnoga stanovništva) i gospodarski najznačajnije područje Filipina. Stanovništvo je uglavnom koncentrirano u plodnoj dolini rijeke Cagayan i u ravnici između Lingayenskoga i Manilskoga zaljeva. U tom dijelu leže gradovi Manila (glavni grad, privredno i kulturno središte otoka i Filipina), Quezon City (najveći grad) i Caloocan koji s još 14 gradova tvore metropolitansko područje Velike Manile. Ostali su veći gradovi Cabanatuan, Legaspi, Baguio, Tarlac, Batangas i Laoag. Na aluvijalnom i vulkanskom tlu (aktivni vulkani Mayon, Pinatubo i Taal), uz natapanje, uzgaja se riža (terasasta rižišta u sjevernome Luzonu), šećerna trska, ananas, manilska konoplja, duhan, kokosova palma. Osim u poljodjelstvu, Luzon je i u industriji (područje Velike Manile) vodeća regija Filipina; razvijena je prehrambena, tekstilna, drvna, metalna i kemijska industrija. Iskorištavaju se ležišta željezne, zlatonosne, manganove i bakrene rude. Luzon ima najrazvijeniju i najgušću cestovnu i željezničku mrežu u državi, vrlo razvijen pomorski (luke Manila, Subic, Batangas) i zračni promet (četiri međunarodne zračne luke).
