Lustig, Branko, hrvatski i američki filmski producent (Osijek, 10. VI. 1932 – Zagreb, 14. XI. 2019). Kao dijete preživio je zatočeništvo u koncentracijskim logorima Auschwitz, Mittelbau-Dora i Bergen-Belsen, izgubivši većinu obitelji u holokaustu. Diplomirao je 1959. glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, gdje je 2008–12. bio vanjski predavač na Odsjeku produkcije. Od 1955. zaposlen u Jadran filmu u odjelima organizacije i produkcije, isprva kao organizator snimanja, potom kao pomoćnik režije i direktor filma u više od 100 hrvatskih, koprodukcijskih i stranih filmova, među kojima se zahtjevnošću i produkcijskim vrijednostima ističu hrvatsko-talijanska koprodukcija filma Cesta duga godinu dana (Giuseppe de Santis, 1958) te povijesni spektakl Seljačka buna 1573 (Vatroslav Mimica, 1975; i TV serija Anno domini 1573, 1979). U njegovu se producentskom radu posebno ističu filmovi koji tematiziraju II. svjetski rat (Ne okreći se sine, Branko Bauer, 1956; Kozara, 1962., i Pogled u zjenicu sunca, 1966., oba V. Bulajić), a ta tematika prevladava i u međunarodnim i američkim produkcijama kojih je inozemna snimanja u Hrvatskoj vodio kao organizator snimanja, npr. u nagrađivanim igranim filmovima Limeni bubanj (Die Blechtrommel, Volker Schlöndorff, 1979) i Sofijin izbor (Sophie’s Choice, Alan J. Pakula, 1982) te u dvjema iznimno uspješnim TV serijama Vjetrovi rata (The Winds of War, Dan Curtis, 1983) i Rat i sjećanja (War and Remembrance, D. Curtis, 1988). U SAD odlazi 1988. i nakon miniserije Ratovi za drogu: Camarenina priča (Drug Wars: The Camarena Story, Brian Gibson, 1990), za produkciju koje je kao jedan od producenata primio televizijsku nagradu Emmy, vrhunac karijere doseže produkcijom filma Schindlerova lista (Schindler’s List, 1993), u režiji Stevena Spielberga, jednoga od najcjenjenijih filmova o holokaustu, za što je, kao jedan od trojice producenata, primio nagradu Oscar. Poslije kao izvršni producent i direktor filma potpisuje pet filmova redatelja Ridleyja Scotta, uključujući Pad crnog jastreba (Black Hawk Down, 2001), Kraljevstvo nebesko (Kingdom of Heaven, 2005) i Američki gangster (American Gangster, 2007), dočim kao producent potpisuje film Gladijator (The Gladiator, 2000), za što je, kao jedan od trojice producenata, također nagrađen Oscarom. Povukavši se s filma živio je u Zagrebu, posvetivši se javnoj edukaciji u vezi s očuvanjem sjećanja na holokaust. Sa S. Spielbergom bio je 1994. među utemeljiteljima Zaklade za Šou – Instituta za vizualnu povijest i edukaciju (USC Shoah Foundation – The Institute for Visual History and Education; prvotno Zaklada za vizualnu povijest preživjelih holokausta – Survivors of the Shoah Visual History Foundation), koja je 1994–99. snimila oko 55 000 osobnih svjedočanstava, a danas je dio Sveučilišta Južne Kalifornije u Los Angelesu.
