Luj IX. Sveti, francuski kralj od 1226 (Poissy kraj Pariza, 25. IV. 1214 – Κartaga, Tunis, 25. VIII. 1270). Sin Luja VIII. Lavljega Srca. Za njegove malodobnosti, do 1235., vladala je njegova majka Blanka Kastiljska. Dodatno je učvrstio francusku kraljevsku vlast u Languedocu, a morali su mu se pokoriti i grofovi Burgundije i Champagne. Krenuo je 1248. u Sedmi (šesti) križarski rat, u kojem je bio potučen 1250., zarobljen i tek 1254., uz veliku otkupninu, pušten na slobodu. Vrativši se u zemlju, uspostavio je kraljevski autoritet i centralizirao upravu. Engleski kralj Henrik III. priznao mu je ugovorom u Parizu 1259. pravo na Normandiju, Anjou, Maine i Poitou, a Luj IX. je priznao Henriku III. pravo na vojvodstvo Guyenne s Gascogneom. Luj IX. je 1270. pokrenuo Sedmi (osmi) križarski rat i udario na Tunis gdje je, međutim, uskoro umro. Tijekom vladavine reformirao je pravni sustav i uveo redovita zasjedanja staleža. Potvrdio je osnutak Sorbonne (1257), a za njegove je vladavine Francuska (gdje su predavali sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura, Albert Veliki, R. Bacon i dr.) postala značajno intelektualno, umjetničko i kulturno središte. Podupirao je Crkvu, a zbog svoje pobožnosti stekao je naziv Sveti. Njegov životopis napisao je J. de Joinville.
