Luetić-Tijan, Nedjeljka, hrvatska publicistica (Gradac kraj Makarske, 9. I. 1916 – Madrid, 14. VII. 2002). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1938. diplomirala francuski, hrvatski, ruski i latinski jezik. Potom je u Splitu radila kao gimnazijska profesorica te bila djelatna u Cercle Français, zbog čega su je u veljači 1942. Talijani zatvorili, a u lipnju je nakon izgona iz Splita došla u Zagreb, gdje je radila kao gimnazijska profesorica te u uredništvu Spremnosti. Od 1955. kao emigrantica živjela je u Madridu. Bila je spikerica i sa suprugom P. Tijanom suurednica hrvatskih radioemisija na španjolskome Državnome radiju 1956–75. Članke je objavljivala u Hrvatskoj reviji, a svoja potresna svjedočanstva o poratnim stradanjima objavila je u knjizi Krov i kruh: deset godina u okupiranoj Hrvatskoj 1945–1955 (1980).