Ludvig I. Pobožni (njemački Ludwig der Fromme, francuski Louis le Pieux), franački car od 814 (? Chasseneuil-du-Poitou, 778 – kraj Ingelheima, 20. VI. 840). Najmlađi sin Karla I. Velikoga. Od 781. kralj u Akvitaniji, a 813. krunjen za sucara. Naslijedivši oca kao car Zapadnoga (Rimskog) Carstva, započeo je reforme u crkvi i državi. Prihvativši načelo nedjeljivosti carske vlasti, odredio je najstarijega sina Lotara za carskoga baštinika, a mlađe Pipina i Ludviga I. (II.) Njemačkoga za udjelne kraljeve u Akvitaniji, odn. Bavarskoj (817). Kada je 829. sinu Karlu iz drugoga braka također namijenio vladarski udio, započeli su žestoki i dugotrajni sukobi oko nasljedstva. Godine 830. trojica su ga starijih sinova zatočila, a 833. svrgnula i prisilila ga da promijeni nasljedni red. Do njegove smrti čak se osam puta izvršila preraspodjela teritorija.