Lučić, Antun (Anthony Francis Lucas), hrvatski strojarski inženjer i stručnjak za naftno rudarstvo (Split, 9. IX. 1855 – Washington, 2. IX. 1921). Školovao se u Trstu, diplomirao strojarstvo na Politehničkom institutu u Grazu 1876., a u Mornaričkoj ratnoj školi u Rijeci i Puli stekao je zvanje poručnika-brodostrojara. God. 1879. otišao je u SAD, gdje se, popravljajući rudarske strojeve, upoznao s tehnologijom rudarenja. U Louisiani je 1891. preuzeo vođenje rudnika soli i tom je prilikom uočio da se oko solnih doma nalaze isklinjenja pješčanih naslaga u kojima ima nafte, plina i sumpora. To ga je navelo da bušenjem u području solnih doma pokuša doći do ležišta nafte. Odlučio se za bušenje uz veliku solnu domu kraj Beaumonta, gradića u Texasu, a točno mjesto bušenja odredio je domišljatim utvrđivanjem mjestâ na kojima je izlazio plinoviti sumporov dioksid. Bušenje je bilo uspješno zahvaljujući Lučićevim inženjerskim rješenjima, pa se u siječnju 1901., na dubini od 347 m, doprlo do ležišta, uz obilnu erupciju nafte i plina. Tom je bušotinom Lučić potvrdio da u tzv. zamkama oko solnih doma postoje ekonomične količine nafte, za razliku od tadašnjeg uvjerenja geologâ da se one mogu naći samo u klasičnim antiklinalama. Uvidio je i potrebu da se, s obzirom na veličinu pojedinih ležišta, utvrdi racionalna udaljenost između proizvodnih bušotina i time utemeljio razradu naftnih ležišta. U tom je smislu 1913. pri Američkom institutu rudarskih i metalurških inženjera osnovao Komitet za naftu i plin (i postao mu prvim predsjednikom), koji je odobravao projekte razrade naftnih ležišta u SAD-u i koji je poslije, kao Society of Petroleum Engineers International, postao okupljalište naftnih stručnjaka cijeloga svijeta. Baveći se naftnim bušotinama uz solne dome, Lučić je unaprijedio i proizvodnju soli i sumpora u SAD-u, pa je tijekom I. svjetskog rata bio stručnjak i konzultant američke vlade za sumpor kao strateški materijal za proizvodnju gume. Na 15. obljetnicu Lučićeve smrti ustanovljena je Zlatna medalja Anthony Francis Lucas za izvanredna znanstvena dostignuća u bušenju i proizvodnji nafte i plina.
Lučić je svojim obrazovanjem i praktičnim radom stekao veliko tehničko i prirodoslovno znanje i primjenjivao ga s izvanrednim osjećajem za gospodarstvo. Njegova originalna inženjerska rješenja (održavanje bušilica i dr. strojeva, odvodnjavanje solnih ležišta, geokemijsko utvrđivanje geomorfološkoga položaja rudnoga tijela, uporaba protupovratnoga ventila i konstrukcija tzv. preventera kao sigurnosnog uređaja za gušenje erupcije, izradba geoloških profila bušotina, racionalna razrada naftnih ležišta) omogućila su pronalaženje, za ono doba, golemoga ležišta nafte i začetak američke naftne industrije, što je omogućilo i brži razvoj automobilske i kemijske industrije te energetike.
