Lubynski [lubi'~], Rudolf, hrvatski arhitekt (Zagreb, 31. X. 1873 – Zagreb, 27. III. 1935). Završio Visoku tehničku školu 1899. u Karlsruheu. U Zagrebu je djelovao od 1907., od 1909. vodio samostalni atelijer. U razdoblju do I. svjetskoga rata bio je jedan od najplodnijih zagrebačkih arhitekata; projektirao je stambene, poslovne i obiteljske građevine (kuća Zaić u Nazorovoj ul., vila Renz u Hercegovačkoj ul. 31, evangelička škola u Gundulićevoj ul. 28/1, zgrade hipotekarne banke u Mrazovićevoj ul. 5 i Ilici 146, »Svećenićki dom« u Palmotićevoj ul. 3, »Dobrotvorni dom« u Haulikovoj ul. 4). Njegovo je glavno djelo zgrada Nacionalne i sveučilišne biblioteke na Marulićevu trgu u Zagrebu (dovršena 1913). Po dosljedno provedenome jedinstvu arhitekture, ukrasa i opreme, ta je zgrada najvrsniji primjer kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj. Početkom 1920-ih projektirao je stambene zgrade (Kanitz u Zvonimirovoj ul. 1, 1923), vile (vila-atelijer Frangeš na Rokovu perivoju 3), kuće (Mayer u Dežmanovoj ul. 10, 1930) i poslovnu zgradu Središnjega ureda za osiguranje radnika u Mihanovićevoj ul. 3 (1928), samostalnoga bloka oblikovana u reduciranim historicističkim oblicima, te sinagogu u Sarajevu (1930., oštećena 1941., pregrađena 1964). Posljednje mu je veliko djelo poslovna zgrada braće Marić u Gajevoj ul. 5 (1932), potpuno u duhu modernističkih načela, s pasažom u prizemlju u stilu art-décoa.
