lubanja (lat. cranium), koštani sustav glave što zatvara šupljinu u kojoj su smješteni dijelovi središnjega živčanog sustava (neurokranij) te oblikuje koštanu osnovicu nosne i usne šupljine (viscerokranij). Opseg lubanje ovisi o njezinu obliku i o spolu osobe, pa iznosi 50 do 62 cm, dok volumen neurokranija u muškaraca iznosi oko 1500, a u žena oko 1370 mL. Lubanjski svod (kalvariju) čini osam kostiju: čeona kost, dvije tjemene kosti, dvije sljepoočne kosti, zatiljna kost, klinasta kost i rešetnica (koja čini prijelaz prema kostima lica). One su pločaste i zavijene i daju lubanji tipičan oblik u kojem omjer između duljine i širine može biti različit. Kosti lubanjskoga svoda prelaze u lubanjsku osnovicu (baza lubanje), kojoj središnji dio čini klinasta kost. U lubanjskoj bazi nalaze se mnogobrojni otvori kroz koje prolaze krvne žile i živci, a najveći je veliki zatiljni otvor (foramen magnum), kroz koji prolazi kralježnična moždina. Prednji dio lubanje tvore kosti lica: gornja i donja čeljust, nepčana, nosna i suzna kost, lemeš i jagodična (sponična) kost. Tijekom evolucije u čovjeka se, zbog uspravnoga stava, baza lubanje savila (pregibnula) u području klinaste (sfenoidne) kosti oko sljepoočne osovine, pa se oblikovao »sfenoidni kut« od približno 90° (dok je kod četveronožaca baza ravna). Time se znatno povećao prostor neurokranija, što je omogućilo jači razvoj mozga.