Lošinj, otok u skupini kvarnerskih otoka; 74,37 km² sa 7087 st. (2021). Sjeverni dio otoka pruža se u smjeru sjever–jug, a srednji i južni dio u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Lošinj je dug 32 km, a širok do 5,1 km. Od otoka Cresa na sjeveru odvojen je uskim umjetnim kanalom (Kavuada) kraj Osora. Zapadno od Lošinja leže Unije (dijeli ih Unijski kanal; najmanja širina 4,2 km), Vele i Male Srakane te Susak, jugoistočno Vele i Male Orjule, Kozjak, Sveti Petar i Ilovik, a istočno južni dio Cresa i otok Oruda. Lošinj je građen od vapnenca, manje od dolomita te pleistocenskoga pijeska (Kurilski poluotok). Sastoji se od vapnenačkoga bila Osoršćice (Televrina, 589 m) na sjeveru, poluotoka Kurila i niske prevlake u središnjem dijelu (presječena prokopom Privlaka) i brdovitoga juga (Grgošćak, 240 m). Otok je vrlo razveden; duljina obale iznosi 121,2 km, koeficijent razvedenosti 4,0. Veće uvale: Luka Maloga Lošinja, Artaturi, Čikat, Baldarka, Sunfarni, Krivica, Vela draga, Veli bok i dr. Lošinju pripada i niz otočića koji leže izravno uz obalu: Karbarus, Zabodaski, Murtar, Koludarc, Mali i Veli Osir, Trasorka. Klima je sredozemna. Srednja zimska (siječanj) temperatura iznosi 6,7 °C, srednja ljetna (srpanj) 23,5 °C. Godišnja količina oborina 990 mm; najkišovitiji je mjesec studeni. Vazdazelena vegetacija pokriva gotovo cijeli otok; šumarci alepskoga bora (raširen u XIX. st.), crnike, čempresa i dr.; nasadi egzotičnoga bilja. Poljodjelstvo (vinova loza, maslina, badem, rogač, kaki, agrumi, povrće); stočarstvo (ovca, koza i dr.); ribarstvo. Brodogradnja; brodarstvo (Lošinjska plovidba). Razvijen je turizam (osobito zdravstveni, kupališni i nautički); marina (Mali Lošinj). Trajektne veze s kopnom: Brestova–Porozina (preko otoka Cresa) i Merag–Valbiska (preko otoka Cresa i Krka), Mali Lošinj–Zadar i Mali Lošinj–Pula–Kopar (Slovenija); brodske veze s Rijekom i susjednim otocima. Zračna luka (Ćunski). Glavna su naselja: Mali Lošinj (5561 st.) i Veli Lošinj (857 st.); ostala naselja: Nerezine (397 st.), Ćunski (198 st.) i Sveti Jakov (74 st.). – Naseljen od prapovijesti. Lošinj se u antičkim izvorima spominje zajedno s Cresom pod imenom Apsyrtides. Iz rimskog razdoblja, kada je probijanjem kanala kraj Osora Lošinj bio odvojen od Cresa, potječu mnogobrojni ostatci, među kojima i nekoliko ladanjskih kuća (villae rusticae) u Liskima, Sv. Jakovu i Studenčiću pod Ćunskim. U srednjem vijeku Lošinj nije bio znatnije naseljen, a pripadao je osorskim crkvenim i svjetovnim velikašima. Zato se iz toga razdoblja očuvalo tek nekoliko eremitskih crkvica romaničkoga sloga grupiranih na sjevernom dijelu otoka (Sv. Lovreč i Sv. Jakov). Iz ranoga srednjega vijeka potječu ostatci crkve u Studenčiću te fragmenti pronađeni na južnom dijelu otoka, kraj Vinikove. Prvi doseljenici s kopna, koji se spominju u drugoj polovici XIII. st., bavili su se poljodjelstvom i stočarstvom, a s vremenom su prešli na pomorstvo i ribarstvo. Današnje ime otoka prvi se put spominje u dokumentima 1384 (Isola di Lussin). Od XV. st. porasla je važnost naseljâ Veli Lošinj i Mali Lošinj. Tijekom XVIII. i XIX. st. na otoku se intenzivnije razvijaju trgovina, pomorstvo i brodogradnja. Prednosti otoka došle su do punog izražaja nakon pada Mletačke Republike (1797), osobito u drugoj polovici XIX. st., kada je Lošinj postao značajnim središtem jedrenjačkoga brodarstva na Jadranu. Godine 1854. otvorena je nautička škola u Malom Lošinju. Uspon je trajao sve do pojave parobrodarstva, kada se gospodarski razvoj preusmjerio na gradnju brodova manje nosivosti te na ribolov i turizam. U Lošinju se već u drugoj polovici XIX. st. razvijao turizam; 1887. u Malom Lošinju bio je sagrađen prvi hotel (»Vindobona«), a 1892. Veli i Mali Lošinj bili su proglašeni klimatskim lječilištima. Potkraj XIX. st. na otoku je ojačao hrvatski narodni preporod pa su početkom XX. st. otvorene hrvatska knjižnica i škola. Nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918. otok je pripao Italiji, za čije je okupacije (1918–43) Lošinj pogodila opća gospodarska stagnacija i depopulacija. Završetkom II. svjetskoga rata, zajedno s ostalim kvarnerskim otocima, pripojen je Hrvatskoj, nakon čega je započeo njegov ubrzani razvoj.
