Lopatka [lo'~], Jan, češki književni kritičar i teoretičar (Zdíkov, 7. II. 1940 – Prag, 9. VII. 1993). Onemogućen u javnom djelovanju, nakon sloma Praškoga proljeća 1968. s V. Havelom i L. Vaculíkom organizirao književni underground i »alternativnu kulturu«. Tijekom 1970-ih i 1980-ih uređivao samizdatne zbornike i edicije, koautor je Rječnika zabranjenih pisaca 1948–1980 (Slovník zakazáných autorů 1948–1980, 1982). U promišljanju postavki, naravi i funkcije književne kritike priklonio se stajalištu o spoznajnoj i estetskoj inovativnosti književne umjetnine. Značajnija djela: Estetska problematika prosudbe odnosa radija i proze (Estetická problematika vztahu rozhlasu a prózy, 1964), Pretpostavke stvaranja (Předpoklady tvorby, 1991), Radiožurnal u ko(z)mičkom dobu (Radiojournal v ko[s]mickém věku, 1994).
