Longfellow [lɔ:'ŋfelou], Henry Wadsworth, američki pjesnik (Portland, Maine, 27. II. 1807 – Cambridge, Massachusetts, 24. III. 1882). Studirao zajedno s N. Hawthorneom na Bowdoin Collegeu, gdje je 1829–35. predavao književnost i strane jezike, a 1836–54. predavao je na Harvardovu sveučilištu. Dugo je boravio u europskim zemljama, posredujući mnogim prijevodima europsku književnost u SAD, posebice njemačku romantiku te škotsko narodno pjesništvo i pjesništvo viktorijanske Engleske. Od osobite su važnosti bili njegovi prijevodi Danteove Božanstvene komedije (1865–67), te antologija Pjesnici i pjesništvo Europe (Poets and Poetry of Europe, 1870). Longfellow je najpopularniji američki pjesnik XIX. st., melodičan, tehnički vješt i pristupačan, ali bez kreativne izvornosti. Njegov pjesnički eurocentrizam nije se više mogao održati pred naletom novih, uistinu američkih pjesnika poput W. Withmana, a avangardisti XX. st. u cijelosti su ga odbacivali. Pisao je epove, s tematikom iz američke povijesti: pozivao je na čovječnost prema crnim robovima, opjevao život i mitove američkih Indijanaca i slično. Pjesničke zbirke: Glasovi noći (Voices of the Night, 1839), Balade i druge pjesme (Ballads and Other Poems, 1841), Pjesme o ropstvu (Poems on Slavery, 1842); epovi: Evangeline (1847), Pjesan o Hiawathi (The Song of Hiawatha, 1855) i drugo.
