locus communis [lo'kus kom:u:'nis] (latinski: opće mjesto).
1. Izraz kojim se označuje neki općepoznat, svakidašnji, uobičajen, otrcan, banalan misaoni motiv ili tvrdnja u oprjeci prema novoj, izvornoj ideji.
2. U aristotelovskoj filozofiji izraz (u množini) τόποı, na latinski preveden kao loci communes, označivao je osnovne pojave, općeprihvaćena gledišta i zasade na koje se pozivalo filozofsko raspravljanje i dokazivanje.
