Ljudevit Posavski, hrvatski knez u području između Drave, Save i Kupe, sa sjedištem u Sisku (? – ?, 823). Zapadna granica njegove kneževine nije poznata. Pridjevak Posavski dala mu je historiografija u XIX. st. Kao franački vazal Ljudevit je bio podređen furlanskomu markgrofu Kadolahu, čijim je postupcima bio nezadovoljan, pa se žalio na njega u jesen 818. franačkomu caru Ludvigu I. Pobožnomu na saboru u Herstalu. Kada žalbe nisu urodile plodom, otpočeo je u proljeće 819. ustanak. Ludvig je početkom svibnja naredio Kadolahu da Ljudevita napadne iz Furlanije, a pridružio mu je i Bavarce. Bavarcima je trebalo oko mjesec dana da se, početkom srpnja, nađu u Panoniji. Vratili su se vjerojatno već početkom rujna, a da nisu obavili ništa. Neuspješan je bio i pohod talijanske vojske, čiji je vođa Kadolah umro od groznice 31. VII., na povratku u Furlaniju. Obje su strane potom izmijenile izaslanstva, ali dogovor nije bio postignut. Ljudevitu su se pridružili Timočani, pleme koje je netom promijenilo vrhovništvo Bugara za vrhovništvo Franaka, Kranjci i dio Karantanaca (čini se da su se odjeci ustanka osjetili 820. čak i oko Salzburga). Kadolahov nasljednik Balderik borio se u kasno ljeto 819. na Dravi. Na Kupi je iste godine došlo do bitke u kojoj je Ljudevit pobijedio dalmatinsko-liburnijskoga kneza Bornu, iako je na stranu ovoga prešao Ljudevitov tast Dragomuž, koji je u bitki poginuo. U prosincu je Ljudevit upao u Borninu kneževinu, ali je doživio težak poraz jer nije uspio osvojiti utvrđena mjesta. U proljeće 820. Franci su krenuli u novi pohod s trupama prikupljenima iz Italije, Bavarske, Alamanije, Istočne Franačke i Saske. Napredovali su iz triju smjerova: Balderik je upao u savsku dolinu, srednja vojska krenula je preko Karantanije do Drave, a treća je išla kroz Donju Panoniju. Na najžešći su otpor Franci naišli u Karantaniji, ali su ondje odnijeli pobjedu, nakon koje su Karantanci i Kranjci odustali od ustanka. Tri združene vojske neuspješno su napale Ljudevitovo uporište Sisak, a na povratku je panonska vojska pretrpjela teške gubitke zbog bolesti. Na saboru u Aachenu 821. bilo je zaključeno da se ponovno pošalju tri vojske, ali ni one nisu od Uskrsa te godine do polovice listopada postigle uspjeh. Gradeški patrijarh Fortunat pomogao je Ljudevitu, poslavši mu majstore koji su trebali graditi utvrde, zbog čega je pred Francima morao pobjeći u Carigrad. Godine 822. ponovno je Balderik krenuo na Sisak, a Ljudevit je ovog puta pobjegao, i to k Srbima »koji su držali velik dio Dalmacije« (kako piše franački kroničar Einhard). Ubivši njihova kneza, ponudio je Ludvigu I. Pobožnomu pregovore. Kako nije dobio nikakva odgovora, otišao je 823. u Dalmaciju, gdje je nakon Bornine smrti vlast preuzeo njegov nećak Vladislav. Smjestio se kod Bornina ujaka Ljudemisla, koji ga je pogubio.
