struka(e): glazba
Ljadov, Anatolij Konstantinovič
ruski skladatelj i dirigent
Rođen(a): Sankt Peterburg, 11. V. 1855.
Umr(la)o: imanje Polinovka, Novgorodska gubernija, 28. VIII. 1914.
ilustracija
LJADOV, Anatolij Konstantinovič

Ljadov [l’a'dəf], Anatolij Konstantinovič, ruski skladatelj i dirigent (Sankt Peterburg, 11. V. 1855imanje Polinovka, Novgorodska gubernija, 28. VIII. 1914). Prvu poduku iz glazbe dobio je od oca dirigenta Marijinskoga kazališta. Godine 1870–78. studirao je na Sanktpeterburškom konzervatoriju glasovir, violinu, kontrapunkt i fugu te kompoziciju kod N. Rimski-Korsakova. Na istom je konzervatoriju postao profesor glazbene teorije (1878), kontrapunkta i fuge (1901) i kompozicije (1906). Među njegovim učenicima bili su S. S. Prokofjev, N. J. Mjaskovski i B. V. Asafjev. Bio je istaknut član Beljajevskoga kruga i dirigirao je mnogobrojnim simfonijskim koncertima. Kao skladatelj nastavio je tradiciju ruskoga nacionalnog glazbenog stila Petorice. Imao je izrazit osjećaj za orkestralni kolorit te glazbenu karakterizaciju u području priče i fantazije. Njegov opus obuhvaća glazbu za glasovir, orkestar, zbor i solo popijevke. Osobito je njegovao kratke forme i programnost u glazbi. Lirizam njegovih glasovirskih minijatura pribavio mu je usporedbu sa Chopinom (»ruski Chopin«). Glasovita je i njegova epska glasovirska balada O starome dobu (Pro starinu, 1890), koju je i orkestrirao (1906). Ipak, njegova najpoznatija djela pripadaju području orkestralne glazbe. Simfonijske pjesme Baba Jaga (1905), Začarano jezero (Volšebnoe ozero, 1909) i Kikimora (1910) najuspješnije su i najpopularnije među njima. Sakupljao je i obrađivao ruske folklorne napjeve za zbor te glas i glasovir.

Citiranje:

Ljadov, Anatolij Konstantinovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ljadov-anatolij-konstantinovic>.