Lizija (grčki Λυσίας, Lysías), grčki govornik (Atena, oko 458. pr. Kr. – Atena, oko 378. pr. Kr.). Jedan od desetorice kanonskih atičkih govornika. Bio je iznimno plodan: očuvano je 35 njegovih govora, još oko 130 poznato je po naslovu, a u antici su se autentičnima smatrala 233. Kao stranac (metek), sin sirakuškoga doseljenika, nije se smio osobno pojavljivati na sudu pa se specijalizirao kao logograf. Iznimka je govor kojim je započeo karijeru, optuživši 403. pr. Kr., nakon pada Tridesetorice tirana, jednoga od čelnika strahovlade za smrt svojega brata Polemarha (Protiv Eratostena – Κατὰ Ἐρατοσϑένους). Osim jednoga posmrtnog i jednoga pohvalnoga govora, svi su ostali sudbeni, sastavljeni za najraznolikije parnice, od ubojstva i izdaje do preljuba i pronevjere. Osobito je bila cijenjena prirodnost i jednostavnost njegova stila te sposobnost da govor prilagodi dobi, izobrazbi i temperamentu klijenta.
