litanije (crkvenolat. litania < grč. λıτανεία, od λıτανεύεıν: moliti, preklinjati), u kršćanstvu, molitva sastavljena od niza prosnih zaziva što ih izgovara ili pjeva naizmjence predmolitelj (obično svećenik) i zajednica, puk (odnosno kor). Kao molitveni obrazac litanije su postojale i prije kršćanstva, u izraelskom bogoslužju; u kršćanskom bogoslužju na Istoku uobičajile su se u IV. st. (jektenije), na Zapadu su se javile u V. st., osobito u procesijama. Najstariji je naziv Kyrie eleison, koji datira od samih početaka, ostale prošnje i zazivi dodavani su naknadno. Tako su u Zapadnoj crkvi npr. Litanije svih svetih nastale u VII–IX. st., Lauretanske litanije u XII. st., a poslije i mnoge druge. Litanije svih svetih u početku su sadržavale malen broj svetačkih zaziva, a u srednjem vijeku i više od 500 imena; obnovljene su 1969. prilikom obnove katoličkog kalendara, kada su s popisa svetaca izbačena imena legendarnih svetaca, s napomenom da se mogu uvesti i imena mjesnih svetaca. Danas se mole za vazmenoga bdijenja, pri podjeli sakramenata krštenja i svetoga reda, redovničkih zavjeta, u procesijama i sl. – U protestantskim crkvama rijetko se mole, neki su ih reformatori (npr. J. Calvin) izričito odbacivali.
