lipidi (grč. λίπος: mast + -id), skupina prirodnih spojeva topljivih u kloroformu, eteru i benzenu, a netopljivih u vodi. Obuhvaćaju triacilglicerole (masti, ulja), fosfolipide, glikolipide, sterole i steroide, te voskove (estere masnih kiselina s dugolančastim alkoholima). Kemijski im je sastav vrlo različit kao i funkcije u prirodi. Skladišni lipidi građeni su pretežito od ugljika i vodika. Nalaze se u masnome tkivu i masnim kapljicama ostalih tkiva. Čine zalihu metaboličkoga goriva te osiguravaju termičku izolaciju (npr. ptice i neki sisavci nakupljaju velike zalihe takvih lipida, koje troše tijekom seobe ili zimskoga sna). Po svojem su sastavu triacilgliceroli (trigliceridi):
R1-CO-OCH2
|
R2-CO-OCH
|
R3-CO-OCH2
gdje su R1, R2 i R3 ugljikovodične skupine dugolančastih masnih kiselina, u pravilu parnoga broja ugljikovih atoma. Što je veći udio nezasićenih masnih kiselina u njihovu sastavu to su oni više tekući (ulja).
Membranski lipidi sastojak su membrane svake stanice. Najčešće su supstituirani diacilgliceroli opće strukture:
R1-CO-OCH2
|
R2-CO-OCH
|
CH2-O-R3
gdje su R1 i R2 ugljikovodične skupine dugolančastih masnih kiselina, a R3 je fosfatni ester. U sfingolipidima jedna masna kiselina i glicerol zamijenjeni su molekulom dugolančastog aminoalkohola sfingomijelina, a na njezinu je aminoskupinu vezana druga masna kiselina:
CH3(CH2)12CH=CH-CH-OH
|
R2-CO-NH-CH
|
CH2-O-R3
Kod nekih sfingolipida (npr. sfingozina) R3 je fosfatni ester, a kod drugih (glikolipida, npr. cerebrozida) R3 je šećer.
Svi su membranski lipidi, kao i kolesterol, amfipati (→ amfifilnost), tj. dio im je molekule jako hidrofoban (ugljikovodični lanci masnih kiselina i sfingozina), a drugi je jako hidrofilan (fosfatni ester, šećer, alkoholna skupina kolesterola), zbog čega spontano tvore lipidne dvosloje. (→ membrane)