Lindar, naselje u Istri, 4 km istočno od Pazina; 410 st. (2021). Leži u dolini Pazinskoga potoka, na 456 m apsolutne visine. Župna crkva sv. Mohora i Fortunata (glagoljski natpis iz 1607); jednobrodna crkva sv. Katarine, građena potkraj XIV. st., oslikana je freskama, od kojih je tzv. Živi križ datiran glagoljskim natpisom u 1409. Sačuvani su ostatci dviju polucilindričnih kula, dijelovi kuća iz XV. i XVI. st., loža iz XVII. st. te zavjetna crkvica sv. Sebastijana iz 1559. Poljodjelstvo; stočarstvo (govedo, svinja). – U srednjem vijeku selo i kaštel Pazinske knežije. Prvotno je bio u posjedu grofova Goričkih, a od 1374. u posjedu Habsburgovaca. Prema mletačkoj statistici iz 1508., u doba kratkotrajne mletačke vlasti nad Pazinskom knežijom, Lindar je imao samo 70 ognjišta. U to je doba bio naseljen uglavnom hrvatskim stanovništvom, dok se tijekom XVI. st. naselilo malobrojno talijansko stanovništvo. U doba Cambraiske lige (1508–11) stanovnici toga mjesta odbili su napadaj osmanskih pljačkaških jedinica (1511), a za Uskočkoga rata (1615–18) kaštel je bio okupljalište i uporište senjskih uskoka i hrvatskih podanika austrijskog nadvojvode (kraljevci), koji su često napadali mletački dio Istre. Upravo su u kaštelu Lindar uskoci prikupljali svoj dio plijena da bi ga potom prenosili u Senj. U tom je ratu mjesto bilo gospodarski upropašteno, što je utjecalo i na pad broja stanovnika. Podno Lindara habsburški kapetan J. Lazarić sukobio se 1813. s francuskom vojskom, nakon čega je dobio počasni barunski naslov »od Lindara«.
