lijane (antilski franc. liane, prema lien: veza) (povijuše i penjačice), biljke koje se tankim stabljikama penju po drugim biljkama, po stijenama, često i po zidovima, a zakorijenjene su u tlu, za razliku od epifita. Tako dolaze do više svjetla nego što ga imaju biljke pri tlu, osobito u šumama u sjeni drveća. Budući da u tankim stabljikama nemaju dovoljno mehaničkoga tkiva, potrebna im je potpora za rast u visinu. Penju se na različite načine. Neke se ovijaju (povijuše) oko druge biljke povijanjem stabljike s dugim člancima, npr. hmelj (Humulus), grah (Phaseolus) i dr. Mnoge lijane imaju vitice koje su preobraženi ogranci, npr. u vinove loze (Vitis vinifera), lozice (Parthenocissus) i dr., dok su se u drugih vitice razvile preobrazbom lisnih dijelova, npr. u graška (Pisum sativum), u različitih vrsta grahorica (Vicia), graholika (Lathyrus) i dr. U vitičaste graholike (Liane aphaca) cijeli su listovi preobraženi u jednostavne vitice, a funkciju listova za asimilaciju preuzeli su veliki palistići. Bršljan (Hedera helix) penje se po drveću i zidovima s pomoću adventivnoga korijenja, dok ružama penjačicama i kupini pomažu trnovi, a običnoj pavitini (Clematis vitalba) lisna vretena i peteljke perasto sastavljenih listova. Nekim tropskim biljkama, npr. vaniliji (Vanilla), za penjanje služi zračno korijenje. Premda liane rastu u svim šumskim područjima, najviše ih ima u tropskim kišnim šumama, gdje je pri tlu velika zasjena, ali su ostali (osobito klimatski) uvjeti za rast vrlo povoljni.
