Leoncavallo [leoŋkava'l:o], Ruggero, talijanski skladatelj (Riviera di Chiaia, Napulj, 25. IV. 1857 – Montecatini, 9. VIII. 1918). Glazbu je učio na napuljskome Konzervatoriju, a u Bologni je diplomirao talijansku književnost. Godinama je živio kao kavanski glazbenik i nastavnik glazbe. Slavu mu je donijela opera I pagliacci, kojom je osvojio prvu nagradu na natjecanju nakladnika Sonzogna. Praizvedena je 21. V. 1892. u Milanu (prva izvedba u Hrvatskoj 22. IV. 1894. u Zagrebu), dvije godine nakon Mascagnijeve Cavallerije rusticane, uz koju je najpoznatija predstavnica stila verizma. Odlikuje se bogatom paletom orkestralnih boja, kontrastnom dinamikom, širokom mediteranskom melodikom, stalnom dramatskom gradacijom i neprekinutom emocionalnom napetošću. Najčešće i libretist svojih opera, prije Pagliaccia skladao je operu Chatterton 1877 (preradio ju je 1896). Nakon Pagliaccia namjeravao je skladati trilogiju o talijanskoj renesansi, ali je ostvario samo prvi dio, operu I Medici, praizvedenu 1893. Skladao je još i opere La Bohème (1897), Zazà (1900), Der Roland von Berlin (1904), Maia (1910), Cigani (Zingari, 1912), Goffredo Mamelli (1916) i Kralj Edip (Edipo Re, 1920), te nekoliko opereta i jedan balet. Autor je i romanci, među kojima je najpopularnija Jutarnja (La Mattinata).
